Turist

Četvrtak, 12. svibnja 2011.

Fidenza

Nakon dobro prospavane noći i kasnoga, obilnog doručka izlazim u grad. Danas nisam hodočasnik nego turist. U turističkom sam uredu jučer dobio brošure, koje proučavam prije nego što se uputim u razgledanje.

Fidenza se zvala Borgo San Donnino do 1927., a onda je dobila sadašnje ime po uzoru na rimski naziv Fidentia. Grad je naime sagrađen na mjestu gdje je bio rimski kamp 41. godine prije Krista.

Od 1092. do 1100. San Donnino je bio sjedište talijanskoga kralja Konrada II. Postaje „comune“, (Općina prestavlja treću razinu upravne podjele. Općine su grupirane u pokrajine, a pokrajine u regije) što potvrđuje i car Frederik Barbarosa, koji 1162. poklanja grad obitelji Pallavicino di Piacenza.

Kao i većina gradova u srednjem vijeku mijenja okupatore, koji ga ruše, sagrađuju da bi ga netko drugi ponovno srušio.

Najznačajniji je spomenik katedrala iz 12. stoljeća, posvećena San Donninu di Fidenza, čije se relikvije čuvaju u njoj. Katedrala je jedna od najljepših i nabolje sačuvanih lombarskih romaničkih crkava u sjevernoj Italiji.

Kip svetoga Petra ispred katedrale prstom pokazuje smjer s natpisom „Pokazujem ti put prema Rimu“, što ga čini jednim od prvih cestovnih znakova.

Uputim se dakle prema katedrali. Unutrašnjost je vrlo jednostavna i odaje nekako svečanu atmosferu. Klupe su prazne. Sjednem na jednu od njih i pustim da me ta atmosfera ispuni. Dišem duboko i ravnomjerno zatvorenih očiju. I molim se. Ponavljam dugo Očenaš i Zdravomariju. I razgovaram s Bogom. Zahvaljujem mu.

Lutam gradom među turistima pa se i ja osjećam jednim od njih. Više nisam hodočasnik. Barem danas to nisam. Razgledam izloge. Sjetim se da su moje zalihe hrane pri kraju pa uđem u prodavaonicu i kupim nešto sira i suhu kobasicu.

Ručam na nekoj terasi i vraćam se u sobu. Krevet je namješten i poziva me da se ispružim na njemu, što i činim. Odmor mi je zaista potreban. Sutra me ponovno čeka etapa od preko 34 kilometra.