Osječki "Veronikin rubac" na kanonizaciji bl. Majke Terezije u Rimu

Prigodom kanonizacije bl. Majke Terezije 4. rujna 2016. volonteri i dobročinitelji osječke Katoličke udruge za pomoć starijim i nemoćnim osobama „Veronikin rubac“ hodočastili su u Rim od 1. do 4. rujna. "Veronikin rubac" jedina su organizirana skupina iz Đakovačko-osječke nadbiskupije koja je bila na kanonizaciji Majke Terezije. Hodočasnici su s radošću slušali kada je papa Franjo izrekao formulu kanonizacije: "Na čast svetog i nepodijeljenog Trojstva, za širenje katoličke vjere i porast kršćanskoga života, vlašću Gospodina našega Isusa Krista, svetih apostola Petra i Pavla te našom, nakon zrelog razmatranja i čestog zazivanja Božje pomoći, uz savjet mnoge naše braće, proglašavamo i određujemo da je blažena Terezija iz Calcutte svetica, upisujemo je u popis svetaca, zapovijedamo da se u općoj Crkvi časti među svecima. U ime Oca i Sina i Duha Svetoga.“

Veronika-1 Sve karitativne djelatnike i volontere milosrđa, koje je dan prije primio u posebnu audijenciju, Sveti je Otac na dan kanonizacije predao zagovoru nove svetice poželjevši im neka ih svetica „nauči svakoga dana razmatrati i klanjati se raspetom Isusu te mu služiti u potrebitima".

Hodočasnici su u Rimu bili smješteni u rimskom Domu hrvatskih hodočasnika "Bl. Ivan Merz". Drugog dana boravka u Rimu u ranojutarnjoj propovijedi u kapeli Doma (opremljene četirima klupama koje je vlastoručno izradio bl. Alojzije Stepinac dok je studirao teologiju u Rimu i reljefima križnog puta, rad umjetnika Mate Tijardovića i drugova iz Osijeka) fra Slavko Milić poticajanom je propovijedi pojasnio kako je i Majka Terezija svaki svoj dan služenja Kristu i ljudima započinjala molitvom i svetom misom: "Majka Terezija na svjetlo stavlja najdublje značenje služenja drugome iz ljubavi prema Bogu. Željela je biti znak ljubavi Božje, prisutnosti Božje, suosjećanja Božjega. Željela je biti znak koji sve podsjeća na vrijednost i dostojanstvo svakog čovjeka kao djeteta Božjeg koji je stvoren da ljubi i da bude ljubljen. Ona je ostvarila razlog i smisao svojega postojanja na ovome svijetu i dala svima nama primjer i ohrabrenje da se može živjeti ljudski, solidarno, sveto na ovoj zemlji. Ostvarila je Isusov poziv da bude njegove oči, njegove ruke, njegove noge u svome vremenu. To Isus i od nas želi: da bismo nasljedovali bl. Majku Tereziju u njezinoj ljubavi prema Veronika-2 Gospodinu, koju je potvrđivala ljubavlju prema potrebitima, mi ne trebamo poći u misije, ne trebamo ih tražiti negdje drugdje, oni su tu među nama. Ti potrebiti su u našoj obitelji, u našoj ulici, u gradu, na našem radnom mjestu. Blažena majka Terezija na jednom će mjestu reći: 'Ja ne mogu ljubiti Boga samo riječima - moje srce to mora izreći, moje ruke to moraju pokazati. Ljubav nije u riječima, ljubav je u djelima, mogu govoriti o ljubavi cijeli dan, a ljubiti ni jednom, gledati na sve strane, a ne sagnuti pogled prema čovjeku koji umire na ulici.' Ona je nadahnuće i snagu crpila iz Božanske ljubavi, da bi tom ljubavlju prožela sav svoj život i rad za čovjeka, za Boga, da bi svakog dana učinila nešto lijepo za Boga i čovjeka. Neka svima nama njezin život, koji se istrošio u svjedočenju ljubavi prema najpotrebnijima, bude primjer i poticaj da u svojim svakodnevnim životnim okolnostima, u svojim bližnjima, a napose u najpotrebnijima i najsiromašnijima prepoznamo mogućnost svjedočenja ljubavi i ostvarenja Isusove zapovjedi: 'Što god učinite jednom od ove moje najmanje braće, meni ste učinili', kako bismo i mi ostvarili smisao i cilj svoga postojanja na ovoj zemlji."