KRIZMANICI IZ HKM ESSLINGEN U DOMU

Pod vodstvom i u pratnji svojih vjeroučitelja boravilo je u Domu od 16. do 20. veljače 2015. g. pedeset mladih Hrvata, ovogodišnjih krizmanika iz Hrvatske katoličke misije Esslingen iz Njemačke. Njihovo hodočašće u Rim i boravak u Domu opisao je jedan od njihovih voditelja, pastoralni refernet Željko Galić čiji izvještaj donosimo u cijelosti:

„Ove godine pripravljamo oko 70-ak krizmanika na sakramenat sv. Potvrde u sve četiri zajednice na području Hrvatske katoličke misije Esslingen. Od njih se 48 prijavilo za hodočašće u Rim. Za krizmanike smo do sada uvijek nastojali organizirati jedno putovanje/hodočašće u Hrvatsku ili putovanje sa pretežito duhovnom pozadinom u Rim.

Hrvatska katolička misija Esslingen podijeljena je sada na četiri zajednice od kojih jedna nosi naziv „Bl. Ivana Merza.“ Kako su naši Hrvati dosta udaljeni jedni od drugih, a novom razdiobom još više je povećana udaljenost, ovom zgodom okupili smo krizmanike iz sve četiri zajednice da se bolje međusobno upoznaju i povežu. Tijekom ovakvih putovanja mladi Hrvati otkrivaju ono što im je zajedničko i što im treba biti i ostati važno a to je pripadnost hrvatskom narodu što se učvršćuje putovanjem u Hrvatsku; pripadnost pak katoličkoj vjeri posebno se učvršćuje putovanjem u Rim. Naravno, kada dolazimo u Rim želimo biti smješteni u prvom redu u Domu hrvatskih hodočasnika jer naši mladi upravo ovdje imaju priliku doživjeti i komadić Hrvatske u Rimu. Kako je Dom ukrašen brojnim hrvatskim umjetninama i povijesnim slikama često smo zamjećivali kako mladi, bez našeg poticaja, počnu istraživati slike, natpise i ostalo što dolazi iz Domovine a to nas kao voditelje osobito raduje jer hrvatski Dom u Rimu za to pruža izvrsnu mogućnost. Mogu reći iz prijašnjih iskustava, a također i iz ovogodišnjega, da se mladi, i u toj zahtjevnoj životnoj dobi, vraćaju kućama oduševljeni ne samo stečenim međusobnim zajedništvom nego i oduševljeni poviješću Rima i Vatikana; ovakvo putovanje-hodočašće ostavlja vrlo pozitivne tragove i u njihovom vjerskom razvoju.

Što se tiče Doma, mislim da je važno spomenuti ljubaznost gosp. Mate Martinovića, upravitelja Doma, koji se jako trudio da naš boravak u Domu bude ugodan ali i da se samo hodočašće što lakše može realizirati: rezervirao nam je audijenciju kod Pape, nabavio autobusne dozvole za Rim i puno toga drugog. Za nas kao organizatore jako je važno imati nekoga takvoga na licu mjesta što nam puno toga olakšava tijekom hodočašća. Zbog svega se toga čovjek uvijek ponovno zaželi vratiti u hrvatski Dom u Rimu. Isto vrijedi i za sve ostale osobe koje smo tamo imali prigodu susresti. Prije odlaska iz Doma svi smo se fotografirali pred hrvatskim „oltarom domovine“ u Rimu – velikim križem koji nam svojom idejom i popratnim natpisima puno toga govori i što smo ponijeli kao posebnu vrijednost sa sobom iz Vječnoga Grada.“